|
.
Bio sam joj sve i ništa, čitav svijet i zrno prašine u padu. .
Djevojka nepoznata imena, 18 godina, samoprozvana umjetnička duša, autor mnoštva neobjavljenih proznih tekstova i još većeg mnoštva pjesama credits
1234 |
.
Prije sam mislila da bi bilo lijepo otići nekamo drugamo i ondje živjeti, ali što sam starija sve više shvaćam da to ne mogu tek tako učiniti. Ovdje je sve što volim. Ovdje su moji temelji i bez njih ne mogu. Negdje drugdje bih se urušila. U zadnjih nekoliko dana svi moji vršnjaci kritiziraju državu. Nesposobnost nadležnih da organiziraju i bez skandala provedu maturu. Osvrt na rastući broj nezaposlenih. Pričaju o stvarima koje nas ne bi trebale brinuti, barem ne još. Kritika je puno i često nakon njih slijedi zaključak: jedva čekam otići. Žalosna sam što vidim da sve više mladih ljudi pokazuje želju za odlaskom iz naše zemlje. Boli me vidjeti toliko tužnih lica kada hodam ulicom. Srce mi se slama kada vidim toliko siromaštvo, toliku bijedu u ovoj državi. Što se dogodilo? Zašto su hrvatski vojnici gubili živote? Da bi nas politika uništila? Da bi nas uništio materijalistički svijet, novac? Željela bih ostati u Hrvatskoj. Željela bih završiti fakultet i imati karijeru. Željela bih se udati i postati majka. Željela bih da moja djeca imaju dobro obrazovanje i mogućnost uspjeha i napredovanja. Mi ne želimo ostati maleni, želimo biti u mogućnosti rasti! Ali što ako to ovdje ne budemo mogli? Zbogom Na ovom tlu moji su prvi koraci, Pod ovom zemljom moji su pretci, moji prijatelji. U ovoj državi moja je obitelj, moj čitav život, sve što poznajem. Ali ima li ovdje mjesta za mene? Zar pod ovim nebom moram ostati malen? Zbogom korijeni, Zbogom moja zemljo, Ovdje za mene nema sutra. More, nosi moje suze daleko, Vjetre, šalji moje jecaje do vrhova planina i zlatnih ravnica. JA svoj dom moram napustiti. -pjesma generacije srušenih snova |
